Barcelona. 🇪🇸

‘Kako isisati Europsku kasu u sedamdesetidva sata.’

Projekt broj 13. Sretnih trinaest.

Razmišljao sam jesam li prestar za Erasmus treninge, s obzirom na zadnja dva koja mi nisu sjela kak spada. Uvjerili su me da je ovo ipak malo zrelija spika, ozbiljnije je ili se barem trudi biti. I u Barceloni je.

Tražili su jednu osobu iz Hrvatske, uz napomenu da je iskusna. Nekoga tko će strastveno, energično i s ponosom predstaviti Hrvatsku gazdama velikih europskih NGOva. Nekoga tko se ne boji - zapravo tražili su mene.

Put mi je plaćen, i jebemtipas trebao je biti prvom klasom i plazmom u tim oblacima s obzirom da sam propustio pola sat finala. Plaćen mi je smještaj kao i hrana, klasika.

No otom potom.

Ljetovat u Barceloni je uvijek zabavno i od prošle godine se nije puno toga promijenilo.

Gaudijevo životno dijelo - Sagrada, nije gotova a time grafički dizajneri još uvijek imaju posla, fotošopom s razglednica brišu te silne dizalice.

Viki i Kristina u Barceloni mi je i dalje top 5 film ikad.

Pojam ‘relativno’ u Barceloni je LaRambla, ulica koja i nije toliko uska, no kada ju ispuniš milijunima žutih postaje najmanja na svijetu.

Španjolska Zara i Massimo Dutti su standardno do 40% jeftiniji nego u ostatku svijeta. Ne znam jesam li još uvijek lepršav za Desigual.

Za razliku od prošle godine - FC Barcelona je maznula LaLigu Realu jer se Modrić pripremo za svjetsko.

Od 20 Mišelin restača opet neću ni u jedan.

Bunkeri iznad Barcelone su mi i dalje najdraže mjesto, prekratko sam tu da se hirovito zaljubim u nešto novo.

Šakira i dalje brije s Pikeom.

Volim tapase više od paelle. Chivuo’s buregeri u Graciji su loto za nepce, a Rocambolesc sladoled na LaRambli je najbolji sladoled u Španjolskoj.

Idem na bazen.

mariodraghi ruka ti se pozlatila.

Ljubim ❤️💛