Antea i ja putujemo sutra, putujemo prilično drsko, bečarski i lepršavo uskačemo na taj vlak. Vlak koji prolazi Balkanom, srcem Europe, gdje za dobru priču ne treba puno, tek pokoja rakijica. Dvije. Sedam. Za dobru priču dovoljna je ta kafana, ekavica, makedonski kajmak, kosovarska baklava, bugarska seljačka muzika i rumunjsko nešto tamo, vidjet ćemo jer pojma nemam kaj ima u Rumunjskoj osim Drakule. ⠀⠀

Naravno da kad Antea i ja putujemo, istovremeno radimo ko psi. Pucamo blogove, bacamo na instagram, montiramo u hodu i sve je prilično transparentno i kontroverzno. Vi kao publika ćete imati glavnu riječ što ćemo i kako, vi kroz moje storije krojite naše dane, aktivnosti koje radimo, hranu koju jedemo i mjesta gdje spavamo. Vi ste ti koji nas držite na putu kao male lutkice na koncima, vi svirate a mi plešemo. Isto kao što će te svi plesati u Lijeva&Desna od 8. mjeseca, jasno.⠀⠀

Muzej ili tekma, street food ili restać, hotel ili airbnb, ovo ili ono. Ti odlučuješ!⠀⠀

Zapravo ti odlučuješ kojim intenzitetom ćemo imati konflikte jer Antea i ja koliko god bili slični, volimo različite stvari. ⠀

Ovim putem ulazim u kategoriju 50+ posjećenih zemalja, dobivam onaj pokemon bedž i postajem relevantan da serem i solim pamet drugima kako je Hrvatska ipak zemlja iz koje nikad ne želim otići, jer nigdje nije toliko tmurno i sunčano u isto vrijeme. A svi znamo da lomom svjetlosti u kapljicama kiše nastaje ta hrvatska crveno-bijela duga. Ili bijelo crvena za rvatine.

Ljubim. ♥️💛