Trebalo mi je neko vrijeme da prokužim Maksimir! Jesam, položio sam kolokvij.

Tamo sam svaki drugi dan, hodam, trčim, pijem i ljubim. Dost balansirano jer to je takva šuma.

Super su mi par stvari, pazi. Temperatura je 2 stupnja hladnija nego komunistima u centru, ogromno je i prepuno mjestima gdje ti kao šumska vila smiješ dok drugi tek trebaju dobit status šumske vile. 🌲

Da bi ga dobio moraš prespavat u šumi i upoznat ježeve, žabe i kornjače na 4. jezeru. Moraš otrčat kroz svu tundru i tajgu, poznavat buckasto obezbeđenje - Dadu, koji na biciklu brine da se parovi bez auta štite dok se bubaju, dok ovima koji puše samo kaže da zdravlje ruše. Cigarete. Moraš stat na led dok je Maksimir Aljaska u prvom mjesecu, i moraš proć sjekire s neba, odnosno gromove od kojih imaš drhtave gače. E, prijamni je pjesma Vice Vukov u paviljonu jeka i švercanje u zoološki. Tad si položio, i cijeli šumski rektorat ti daje status šumske vile. Pederski je al je tako. 🌳

Da, prekrasan je u sva 4 godišnja doba i vrste sira. Najdraži mi je prekriven snijegom i ledom iako mrzim hladnoću još od cara Mrazomora te mi treba dosta logistike da uopće brijem tamo. Jesen ako ne uzimamo ekstreme.

Žao mi je vas koji trčite na nasipu, vas koji radite piknik na Bundeku i vas koji živite na Jarunu. Jarun nikad neće biti Max i uvijek ćeš bit u strahu oće ti netko zapalit seljački klub dok si unutra. Na Jarunu, jedina dobra stvar su male na rolama i Inmusic ak dobiš karte, klubovi su treš i previše betona i ljudi.

Sladoled u Maksu je bolji, Snjeguljica ima bolji okus s toliko kisika, psi se smiju i više mogu skočit za frizbijem a škole trčanja tamo imaju svoje učionice. Tamo se stvaraju badminton prvaci i padaju prvi poljupci! ❤❤

Maks - park za mlade i starije, zaljubljene i izgubljene!

Ljubim 🦊