“Ne znam bih li ovu priču nazvala tužnom ili sretnom.

Pokupio me još u Bangkoku, dok je Vid uzeo moju sestru.

Bila sam sigurna da je to uvjerljivo najsretniji dan od kada postojim! Način na koji me gledao je bio potpuno drugačiji od ostalih frajera. Načula sam nekakav slavenski jezik i znala sam - idem s njim u Europu!

Početak = idila.

Nerazdvojni, sljubljeni i kao jedno! Sve mi se činilo kao spas ili više kao izlaz, kao svijetlo na kraju tunela. S njim sam još od Bangkoka, s njim sam prvi put letjela avionom a da nisam u nekakvoj kutiji, vidjela sam Dubai te sam još uvijek uz njega u gradu imena Zagreb.

Bila sam uz njega dok spava, dok je u pokretu, dok je hladan i dok je vruć. Bila sam uz njega jer mi je bilo stalo i uvijek se sjetim prvog susreta kako me odveo u jednu skrivenu svlačionicu i tako me dobro navlačio.

Ta 3 tjedna su mi proletjela poput sekunde, uživala sam biti pored njega.

Da bi na kraju moj život postao horor.

Skinuo bi me svaki put kada bi išao spavati, bacio bi me poput neke potkošulje na stolicu i bilo mi je užas.

Počeo je gledati druge, one gadne koje nisu za njega i ne stoje mu. Počeo se ponašati prema meni kao idiot, osjećam se da nemam izlaza i da me iskoristio. Nisam neka priležnica da sam uz njega samo kad njemu paše.

Platio me ali to ne znači da može od mene raditi budalu.

Što da radim? 😔

Narančasta hudica Suzy.”

Ljubim