Sve smo, samo ne izgubili.

Ti najljepši kockasti, kvadratićasti dresovi, jučer su učinili nešto veliko.

Kraj prvog i to nesretno drugo poluvrijeme, pogledao sam s desetak neopranih žabara na aerodromu - El Pratu u Barceloni. Čestitali smo si na kraju i svatko na svoju stranu. Podjednako sretni.

Dolazim na Plaça de Catalunya, isto ono mjesto gdje Barcelona slavi svoje naslove.

Hrvata neobično puno, azijata u kockicama još neobičnije puno. Ljudi u prolazu mi mašu, trube, deru se i iskazuju podršku. Nigeri mi čestitaju i uvaljuju YSL torbe i LV remenje u zamijenu za dres, kažem odjebi putana - ne može.

Ekipa viče Croàcia, Chorwacja, Croacia, Croazia, 크로아티아. Englezi vrište Croatia malo manje. Jebiga, ‘2:1 Mandžukić u 109’ puta’ manje.

Srbi mi čestitaju kao da mi je Dalić stari i dolazimo do trenutka kad se čuje horda od 2 tisuće orkova iz ulička pored, urlaju ko neke ptice žabarske. Francuzi.

Gledam ja to slavlje, dolaze na trg a ja sam morao na stanicu vlaka kroz 5 minuta. Što ću sad, ko ga jebe, ja kroz njih 2 tisuće.

U životu me nije toliko ljudi zagrlilo, poljubilo i pokušalo izđeparit pa ostali sa svim zubima. 2 tisuće žabarona, a ti filmski sam s tim prekrasnim kockicama kasniš na vlak, najponosniji na svijetu držiš ruke pobjednički visoko, najvećim osmijehom na svijetu, naprežeš bicku za male i sretan si! Hrvatska je pobijedila jučer, pobijedili smo svi mi i žao mi je što nisam kao i Kalinić na dočeku ratnika, romantika i junaka.

Volim Vas kockice, kvadratići i nogometna repko.

Sve smo, samo ne izgubili.

ModricBallondOr

Ljubim ❤️💛