Pusti sad 4-4-2 ili dilemu Plivarić/Strinić.

Dvadeset godina poslije, prokužio sam te.

Tad sam imao klinačkih 6, sad muževnih 26 i taj interval između je bratbratu par tisuća dana. To je gro vremena da svjesno probavim tu 98’ i stvorim jasnu sliku što je to bilo tad i što bi to potencijalno moglo biti i danas.

Tad je to izgledalo nekako ovako:

Za početak - sjeci mi ruku ako utakmica sa Francuzima nije prodana. Ona generacija je trebala do kraja.

Šuker i njegovo mjerenje pulsa prije penala Rumunjima mi je štos i dan danas. Ako mi puls od 37 u mirovanju pređe 55, neš je grdo i vrlo vjerojatno ću najebat.

3:0 švabicama mi najbolja tekma ikad naše repke.

Jarni, Šimić i Bokšić su mi bili najdraže sličice u paniniju i volio sam ih ko bratiće.

Asanović sa onim naočalama mi je uvijek preozbiljno brijo ko da je neki profesor ili psihijatar. Boban s brčićima mi šou i Ladić sa žutim bumbar dresom mrcina golmanska.

Natečeni cugom Prosinečki iliti nogometni Ivano Balić je bezobrazno talentirana igračka veličina i uvjerljivo najdraži igrač.

Iako su bitan dio naše sportske povijesti - ove u obrani niko nikad ne ferma, ok su bili valjda.

Dvadeset godina poslije.. Stereotipi opet padaju u bunar. Žene gledaju nogomet i podriguju. Okvire ove euforije ne možeš ocrtat i zakopčat cifom, stvar je izmakla kontroli.

Uistinu želim da ova opijenost repkom potraje do nedjelje i finala. Da se ovaj jadni narod sretan iskaljuje po birtijama, ulicama, punim trgovima i da svi znaju gdje smo i što smo. PRovska pobjeda, indirektno koji bodić BDP-a gore, turizam uzima zamah kao nikada do sad, novi mali Modrići uzimaju svoju prvu vlajsku loptu u zaleđu Zadra, kockice prepoznatljive od Džibutija do Vladivostoka - doduše ne crveno-bijele već ove crne betmenovsko-ustaške. Etc etc etc.

Ajmo repka pizda mu Strinićeva. Trčao sam i tuko zgibove za vas neki dan na Tuškancu, ako ništa - zbog toga pobijedite.

Može i za dom. Imam maskirni džemper i jebe mi se iskreno.

Ljubim 💛❤️